Sirove misli

petak, 29.08.2008., 23:42

saće izbori, samo što nisu...

Joj, jedva ceka izbore u Americi. A jest napeto.

Samo sto glupi ameri (nisu svi) ne kuze da izbor izmedju Obame i MekKaina i nije neki izbor. MekKain je isti Bush, a Obama isti Klinton. Vanjska politika im je potpuno ista. ako su stvarno htjeli promjene mogli su izabrat Rona Pola, al neeemaa sanse.

Uglavnom, koji k.... se ne drze svog kontinenta i ne bahate se po svijetu, bilo bi bolje i njima i nama. Al opet, sto ja pricam, nije narod taj koji odlucuje. To je legalna mafija koja je na vlasti. Koja pljacka narod i vara na izborima. Isto sranje ko i kod nas.

Bas razmisljam, zasto uvijek na vlasti neki idioti žedni krvi. A odgovor je ustvari vrlo jednostavan: Pošten čovjek ne žudi za vlašću i većina takvih se nikad ni za šta ne kandidira. Ako se i kandidira vrlo brzo ga se banalizira, diskreditira i proglasi luđakom, izdajnikom ili nesto slicno.
S druge strane, lešinara koji jedva čekaju da se dočepaju neke fotelje i da počnu pravit sranja ima na tone, a i što bi reko Edo Maajka "profiterska govna imaju komunu" . takvi se jednom kad se docepaju vlasti, udruze, organiziraju i poduzimaju sve kako bi na vlasti i ostali.

Toliko za sad od političkog analitičara Sirovine Sirovog.

ponedjeljak, 04.08.2008., 19:32

redizajn

aupetpizdimaterini, trebo bi redizajnirat ovo smeće od bloka, ne bi li uskladio povratak s novim dizajnom, ono , nova stranica, novi početak...

al ne da mi se ne da, nego mi sama pomisao na drndanje po hateemelu i cesesu izaziva omanje moždane udare u predjelu bubrega. ne znam koji mi je ... valjda starim, al ko uopce mari za te debilne stvari...

Nego evo, ko mi napravi najbolji dizajn za blog, naslajsa sve ljepo po xhtml 1.0 strict standardu , posvetit cu mu jedan post, skoro cijeli. Uci ce u povijest.

idem sad programirat u flashu. [a ukurac ode opet pritisak na tristo]

flash je jedno smeće kakvo svijet nije vidio prije nego je izašo flash.
I na kraju nek popuše k..... svi redom u makromediji... a i u adobe-u jer nema flash IDE-a na Linuxu.

subota, 02.08.2008., 22:23

povratak kralja

haha, je , znam , zvuci malo pretenciozno, al ko vas jebe... ja sam kralj.. hahah, popušite .. jednu cigaru i smirite se..

E, paaa, ovako, kao što već svi znate, svi vi koji gledate dnevnik na HRT-u, prešo ja u novu firmu i time se završilo moje kukanje da nema plaće, ovo ono... blog izgubio smisao, je reko , neću sad vikat kaće plaća kad stigne prije nego sto zavrsi mejsec...
Ono, jest da mi je bolje u zivotu, al blog vise nema smilsla. a onda... IDEA.
Sjetim se ja kako se IBM svojevermeno prešalto iz jednog biznisa (mainframe racunala) u drugi (software), kako se Nokia nekad davno bavila proizvodnjom guma, reko , pa mogu i ja promjenit temu bloga... hahahahahah, pa kako se toga nisam dosjetio prije.
I tako, odsad se ovaj blog nece vise zvat "Kaće plaća" nego "Sirove misli". Jer , ruku na srce, ja ne razmisljam previse o tome šta pišem, ne pazim na pravopis, ne provjeravam informacije na wikipediji, ne pazim na to hoce li se tko uvrijedit (npr. pederi kad im kazes da su pederi). Dakle, vamo kod mene je sve sirovo, nema finalnog proizvoda, a kamoli marketinga (oprostite, idem povracat, cim sam se sjetio marketinga, muka mi).

I tako , eto, veselite se, napijte se, spiskajte placu, Sirovina se vrnio, ko da nikad nije ni oso.

ponedjeljak, 27.08.2007., 21:14

a saaaad, aaaaddiiioooo

Dakle, poštovani posjetitelji.

Ispričavam se uime sebe što ovo nisam prije obavjestio vasa sve al evo kad niakd nije kasno, nije ni sad:

Ja ošo! Iz stare firme. U drugu. Novu! Bolju! Moderniju! Imamo i tim bilding! i Plaču ! Na vrijeme! Tako da! Nema smisla! Više ovaj Bloque.

A idamalopromjenimotematiku, startovali smo novi, još bolji, modernog dizajna i najnovije tekmolonogije, bloq: hptpt:/: mcprograMer.blog.hrvatska

Uniđite tamo. Ovđe se zatvara kapija!

srijeda, 28.03.2007., 11:04

štrajk

dakle, šta bi ovaj blog bio da meni redovno ne kasni plaća... jedno veliko NIŠTA. Tako da, molim vas svi da mojim šefovima zahvalite na brizi za čitatelje (ako još koga ima tamo, kuc, kuc ... imal koga?).

Nego, kao što ste mogli i sami skužiti ako imate 2 čiste u glavi... plaće opet nema, za 2. mjesec, da ne bude zabune.

I šta sad, reko, mogo bi počet sa štrajkom glađu, vidim u zdanje vrijeme to pali.

a onda, IDEA!!! jebo štrajk glađu, ajmo pokušat nešto novo, nešto drugačije: ŠTRAJK ŽEĐU. To je to. kako se niko toga prije nije sjetio.

Štrajk žeđu, pa da vidimo tko će duže izdržat.

čak , u nekim trenucima extremne inspiracije sam razmišljao o štrajku nedisanjem. pa da vidimo, kom opanci a kom obojci , a čija majka crnu vunu prede.

To je sve što imam reći o ovome!

ponedjeljak, 19.03.2007., 21:36

okršaj na Nemiru

noćas oko pola 3 probudi me neki svjetlopalvi zvuk i ja skočim kao mačak na sve 4 i tek onda se probudim. Kad sam skuzio da sam vec na nogama, reko, idem malo do frižidera da vidim jel naraslo šta novo od algi, plijesni i nižih sisavaca. al nažalost, ništa, one dvje tri alge se skupile i drču od zimulje, a kupus je poprimio neprirodnu zelenu boju.

Reko, jebemuled, nema leda, kaki je to frižider. tako mi i treba kad sam kupio majkrosoftovu škrinju "cold fjužn, no windows, skraćeno cfnw". trebo sam kupit Linux frižider kad ga vec pingvini vole, mora da ladi.

prošetam malo do balkona, kad vidim moj susjed vanzemaljac taman uparkirava leteći tanjur i ogrebe mi pežo-a. U , reko , mater ti marsovku (opet, nacionalna osnova je najbolja za psovke) pa kud gledaš, sunce ti se pomračilo. i đe skitaš u ovo gluvo doba noći. a on će meni na tećnom klingonskom "žgrlj čgrk lrk lar mkn". Stoka neabena, nije znao da sam pohađo tečaj klingonskog koji sam osvojio kupujući juhe u vrećici na Jupiterovom mjesecu babilon 5 kod mire furlan. tako da sam razumio da mi psuje majčicu zemlju, treći kamenčič od sunca, pa sam mu reko da se napuši ljudskog kurca.

Kad, on popizdio, vadi lasere, svjetlosne mačeve, kurce, palce, misli ja cu se uplašit... al malo se zajebo... skočim ja s balkona na petom katu u vrbanima i u letu izvučem katanu i vakizaši, odbijem nekoliko njegovih laserskih zraka koje se odbiju ravno u fluks kondenzator njegovog letečeg tanjura koji se netom zapali.

kad je Ilija (susjed vanzemaljac se tako zvao) to vidio, počne plakat ko curica i dobije menstruaciju. Naime, njegova vrsta je dvospolna. Reko , "jesi jadan, jebi se" (on je to ponekad stvarno i činio jer je bio dvospolac).

upalim ja svog pežoa 14007 i uključim ionizator čestica za čestični pogon na čestice i operi po gasu do daske , reko idem malo do bertije na obližnjoj svemirskoj postaji "Nemir". Dođem tamo, a kad ono sve bagra iz cijelog solarnog sustava, a i poneki iz šečernog.
Taman sam sjeo za šank, kad naravno, pičvajz. Neki čelavi majmun sa planete majmuna se zakrvio sa buldogom sa planete pasa. A men pun kurac. Mislim si, sad ce opet razbit šank i sve i necu na miru moc popit rakiju...reko , bolje da ja to sredim. Izvučem katanu i kliknem "killin mode" i počnem klatit njome ko nezdrav. kad sam ih sve pobijo, bilo mi je malo žao, al to zato što je i barmen najebo pa me nije imo tko poslužit sa još jednom rakijom.

I šta sad, nema više žive duše, men dosadno, reko idem kući spavat. Dođem doma, sperem krv i vanzemaljsku plazmu sa sebe i legnem u krevet. Žena se probudila kad me čula pa pita "đe si bio"... reko "išo pišat" i okrenem se i zaspem ko top.

ponedjeljak, 04.12.2006., 10:35

back to the roots

Dakle, da se nakon pododsta vremena vratim glavnoj temi ovog bloga: Opet nema plaće!

Osjecam se gadno. Ja bi novaca, a nema novaca.

Direktori se ne pojavljuju cesto u firmi da ih bijesna masa ne bi rastrgala... i pojela, jel su gladni.

Glavaše, još malo pa ćemo te sustić po broju dana gladovanja...

subota, 18.11.2006., 12:04

nastavak priće

utorak, 07.11.2006., 11:10

Nastavite priću...

Evo, ja cu započeti, a vi nastavite, zasad samo po dvije rečenice, onda ja odaberem najbolji nastavak pa idemo dalje...

Početak:

Jučer popodne sam otišo u poljoprivrednu apoteku kupit si šampon protiv peruti. Svinja koja je radila za pultom mi je neljubazno rekla da nemaju to i da imaju samo šampon protiv űši za svinje. Ja sam rekao da odjebe, da nemam problema sa sluhom već s peruti. Zalupio sam vrata i otišo...


A sad vi...

srijeda, 01.11.2006., 16:14

repriza

Jebala majku inspiracija, nikako da dođe, a treba nešto pisat ne bili izgubio i ona dva čitatelja ove šprdnje od bloga. Ako izgubim i njih moje šanse za postignuće većeg književnog uspjeha se drastično smanjuju. Zato sam se super sjetio dat reprizu. Televizija to radi kad nema šta drugo, pa što ne bi i ja. Pa zato, evo jedne reprize, uživajte:

Perfect day

došo sam na poso ujutro u 7 do 8 do 9. tijekom dana sam isprogramiro softver za upravljanjem nuklearne elektrane Krško jer im se onaj njivoj što su kupili u Pevecu sjebo. Završio sam otprilike oko 4 i 13 i 68 sekundi i onda sam sjeo na svoj auto i reko robovima da krenu. došo u stan a ono vruće za popizdit, pa kažem ženi da mi da deku dok gledam utakmicu SFRJ : CCCP u 68-ini finala svjetskog prvenstva u nogometu. SFRJ je popušio sa tjesnih 1:1.
Onda sam ogladnio ko ćuko, pa sam pojeo mačku dok je prolazila kraj kauča i prela.
reko : ženo, vruće je za popizdit, idem ja malo prošetat noge napolje. Izađem iz stana, pa u lift, a unutra vec susjed s 5 . kata vodi kravu u šetnju. Mijaukala je cijelo vrijeme , pa mi je probila uši jer se zvuk odbijao od zidova lifta i aproksimativno brzinom zvuka udarao u moje bubnjiće.

Izađem van , a ono vruće za popizdit. Reko: dobro da sam ponio svoj kožuh s ogledalcima da me grije.
Drveće je svjetlilo kričavo crnom bojom i razbijalo mrak, a mjesec je lajao na pse, jebemu mjesec.
Reko, kućusad u ovo gluvo doba noći, reko: idem u Getro kupit klimu protiv vručine.
Na putu do tamo sam sreo Miroslava Škoru kojeg sam poznao još prije nego se rodio. kaže on meni "pa đe si, komšija, jebemu miša potopirca, jesi zaklo bravce". -Ma , reko, jesi ti normalan čoječe, đeš sad klat bravce na vu sparinu, bravci se kolju u 11 mjesecu. Kaže on: ma ja ti njija zakoljem sad u šestom pa da malo odstoje, budu u jedanajstom taman.
Reko: a jebeš budalu i odem, a on padne mrtav ... pijan.
Dođem u Getro , a kad ono - zatvoreno. O reko jebem vam majku, pa jeste vi normalni? I ništa, sjednem ja na zvono, reko, valda nekog ima unutrima. Nakon što je izbio omanji požar od preopterećenja instalacija naponom koji je trošilo zvono, izađe baba Ljiljanka koja je bila dežurna te noći.

Vidno alkoholizirana i u pijanom stanju , o sim toga i pripita, počne pizdit: Šta zvoniš ko nezdrav? Nisam gluva!
Reko: baba, baba, nemoj me zajebavat nego mi reci koliko vam košta najbolja kvadro klima?
Baba: Kvadro klima, najbolja, 980 eura
Ja: u jebem vam majku u pičku, to je preskupo.
Baba: a ima i po 220.
Ja: To je prejeftio, opet ti jebem majku.
Baba: a ko je to?
Ja: A nije bitno.

i odem. i reko šta ću sad, idem kući. idem ja tako prečacem kroz Varaždin, kad najednom moje 6 čulo se aktivira i kaže "neko te prati, kru te!!!", ma reko, nemoj me sad i ti zajebavat... al vidim ja u desnom retrovizoru na kožuhu, stvarno neka sjenka. Jeben ti što sam se usro, dobro da imam dinamičke gaće sa sistemom za pročišćavanje GTZ800 i 6 Pro. Ja lijevo, sjenka desno, ja naprijed, sjenka nazad, prati me u stopu... Kad je ošla dalje, uspio sam je pogledat izbliza i vidim ja da je to ninđa. Reko, mamu ti japansku, pa šta ti radiš vude? Pripremio sam mu stupicu kake se nije nado: u đepu kožuha uvjek nosim pola kile svinjske masti, uvjek dobro dođe, što se i potvrdilo te kobne večeri. Namažem ja cestu maščom i namamim ninđu ispuštajuću zvukove iz Brus Li filmova, reko, provokacije na nacionalnoj osnovi uvjek pale. Ninđa se sav zajapurio i potrčo prema meni sa isukanom katanom. Kad je dotrčo do masnog dijel aceste, posklizne se, napravi spontani salto i ubode se 6 puta katanom u leđa. A reko, koji kreten. Odem do njega i skinem mu masku da vidim koji je to, jel onaj što pjeva rvacku himnu, kad ono baba Ljiljanka, i gle čuda još živa. Na samrti jedva pročgrma: "Imamo i po 420 eura". a reko , baba, pa jesi ti normalna šta si se maskirala ko ninđa da bi mi to rekla? Kaže ona: a sinko, to je moja narodna nošnja, ja sam ti iz japanskog sela Donja Jebačina kraj Tokia. Aaaaaa, reko, pa šta ne kažeš odma... hahaha hahaha. Baba se isto počne smijat i umre od smijeha... mislim da ne bi još umrla da joj nije iscurilo 4,7 litara krvi u kanalizaciju.

No dobro, reko, idem sad doma, leć spavat.

Dođem doma, kad ono unutra zima za popizdit. Reko : ženo pa štaj' to?
Kaže ona, ma evo našla sam u trbici malo tekučeg dušika , pa se sjetila da bi se tako mogli oladit.
Reko, ženo, da mi nisi žena, sad bi te oženio! De izvadi onu rakiju. -Nokiu,pita ona. -Ne . nego rakiju, sumpora mu. -Ahaaaa, kaže ona i donese šljivovicu staru 4 milijona godina, moj prađed peko dok je još bio dinosaur.

I tako se mi našikali rakije ko stoka. Spavali smo ko bebe: budili se svaka 3 sata i plakali. a jesmo se naspavali.
To je bio jedan običan ali predivan dan. Ajte, sad idem pokosit sjeno za kanarinca, pa se čujemo....

ponedjeljak, 02.10.2006., 20:12

kućni i poslovni ljubimci

Ćaaaoooooo,

čuješ... jeste vi primjetili kako u ovim modernim firmama sve više ljudi , većinom žena, na posao vuku neke pse, najčešće one male pekmezere i slične spodobe sa sobom u ured. I onda ti metro-gay ljubimci hodaju naokolo i nadrkano laju na druge ljude, ko navijeni.
Da, da, kod mene u zgradi ima nekooliko takvih slučejeva.

Dođe mi , ono, da malo potehniciram s njima, znate, sirovina je nekad igrao nogomet u svom selu, i onda onako , dva tri puta pimplaš s đukelcetom, pa si ga namjestiš na volej i onda ... ŽBAM, cijuuuu.. FLJAS o staklenu stijenu... a s druge strane zaprepaštena lica ekološki osveštenih, vegetarijanaca, ljubitelja životinja... pišu peticiju da se sirovini hitno da otkaz zbog zloćina protiv čovječnosti, tj. životinjosti u ovom slučaju.

Mislim, jebemu mater, gdje je granica?
Reko sam da ću se jedan dan dofurat s konjem u ured... koja bi to scena bila... za pamćenje.. sirovina, onako naočit izlazi iz lifta na vrancu koji istrči i zarza... njiihihihiihihihihiiiii .... i onda se propne na zadnje noge i stane, a ja siđem s konja i svežem konja ispred ureda za neku prečku za konje ko kauboji svoje konje u westernima. Ts jebemti...

A ima i ovih ljudi što vole zmije, zašto se i njima ne bi dopustilo da dofuraju na posao npr. anakondu ? Dofuraj si, brate, krokodila ispod stola pa nek se šeta po uredu... Bjjjuuuuutiffulll, što bi reko stevo irving.

Mislim , koja je razlika, ljubimac je ljubimac, jel?

Tako da, mislio sam si kupit bonsai drvence, a sad sve više razmišljam o nekoj tasmanijskoj nemani ili genetski modificiranoj svinji-menageru. Mislim, ako mogu čuku naučit da traži drogu, oružje i štatijaneznam... ja ću svoju Garu naučit da prodaje maglu i bude menager. Možda čak osvoji i neku nagradu u biznis.hr-u ili Leader-u.

Ajte, jelte, bok...

skviiiiii (to vas Gara pozdravlja)

četvrtak, 07.09.2006., 23:33

prodajem maglu..jeftino

Dobar dan, dragi moji...
danas nema zajebancije, idemo pricat o ozbiljnim stvarima...o poslu.

Kako vrijeme odmiče sve mi je više jasno da jako malo korisnih stvari programiram, to se ne traži. Traži se magla. Zašto, pitate se vi svi koji razmišljate svojom glavom. Tko bi lud kupio maglu. Eeeee, preprodavači magle bi.
Došlo je vrijeme kad mi programeri programiramo uglavnom za web. I to uglavnom besmislene stvari se traže...drugim rječima magla.
Ajde napravi nešta bezveze, umotaj to u lijepe amerikanizirane fraze i buzzworde pa da vidiš kako se prodaje.

Magla, ljudi, magla, to je ultimativni proizvod 2000-tih. Magla u svim bojama, svjetlucava magla, magla koja mjenja boje...

A zašto se to prodaje. Zato što preprodavači magle puno zarađuju na istoj. Preprodaju je glupoj masi. A masa oduševljeno prihvaća svaki novi oblik magle i iščekuje novi.

T-Com i Vip prednjače u prodaji magle. Svaki dan novi "proizvod". U stvari samo novo pakovanje jedne te iste jebene stvari koju vam prodaju - telefonske impulse. I onda oni trebaju nekoga da osmisli novi oblik magle kako bi se njihov "novi" proizvod obavio tom maglom kako bi ga glupa raja kupovala.

I onda mi "kreativci", programeri dizajneri i slicni, umjesto da stvaramo korisne stvari, radimo razno razna pakiranja magle. Ajmo, daj novi flash koji ce komunicirat naš proizvod teenagerima, unajmimo psihologe da nam kažu kako ćemo ih zajebat da podsvejsno kupe naš "novi proizvod". Daj novi web sajt na kojem ćemo navuć ljude da se registriraju pa ćemo ih zasut newsletterimaa kroz koje ćemo im probat prodat još magle. Daj nam software preko kojeg ćemo slat milione sms-ova korisnicima ne bi li im prodali gluposti koje im ne trebaju.

Da, da, vrijeme magle je došlo. Prodavači magle su jebeno uspješni tako da proizvođaći iste ne stignu isproducirat dovoljno, pa se regrutiraju novi magla-makeri svaki dan.

eto, pričo bi vam još o tome, al moram ić napravit tri kubika zelene i pet crvene magle...

Koga zanima više neka pročita ovu knjigu.

utorak, 15.08.2006., 14:38

Sirovinin pikantni grah s đumbirom

Khm, khm.. evo me opet s vama.. drago mi je što ste se okupili u ovolikom broju. Nadam se da ćete se dobro provesti na ovom postu.

Pa kaže: Ja ne kontam ljude koji kažu da je kuhanje ženski posao. Što to znači? Da žene znaju kuhati , a muškarci ne? Sirov kakav jesam , je to ne mogu prihvatiti, pa kao dokaz prilažem svoj recept za grah, tako dobar grah nije izašao iz kuhinje niti jedne žene koju ja znam. (Ajmo feministice, bring it on!)
Doduše moram priznati, prve korake u svijet kulinarstva učinio sam uz pomoć svoje cure, ali ubrzo je učenik postao bolji od učitelja (muhahahaha). Barem što se graha tiče.

Dakle, evo prvo popis sastojaka tako da ako ih nemate, ne morate se zamarati sa čitanjem ostatka recepta:

1. Grah (1 i po šalica, ona što se obično poklanja za rođendan)
2. Kobasica (preporucujem slavonsku domaću sušenu, ali može i čajna ili slična, važno da je suha) oko 10-15 cm duzine
3. Krumpir (3 komada prosječne veličine, veličine šake)
4. Bijeli luk tj. češnjak za neslavonce, 3-4 češnja
5. Obični luk, jedna manja glavica ili pola velike
6. Korijen đubmira (2-3 cm korjena debljine palca)
7. Slanina, tj špek (opcionalno)
8. Sok od rajčice (opcionalno)

Vrsta graha je dosta bitna za krajnji rezultat. ja preferiram onaj sitni pastelno žuto-zelenkaste boje. A može i onaj crvenkasti tzv. trešnjevac. On je malo tvrđi pa ga treba duže kuhati. Na kraju, bijeli grah je najmekši pa ga je potrebno najkraće kuhati. IMHO, taj je premekan, skoro da se pretvori u kašu, a to mi se ne sviđa, pa ga izbjegavam.

E sad, samo proces kuhanja je bitan. Moja cura redovito kad kuha grah radi to 3-4 sata, kuhajući se u kuhinji i cijela ta 3-4 sata je na nogama i na kraju je umorna ko pas. Ja sam razradio sistem u kojem je minimalan uloženi rad, a rezultat je bolji.

Prvo, stavite grah u zdjelu sa vodom, i ostavite da se kuha jedno pola sata do 45 minuta na srednjoj do jakoj temperaturi. Grah će pustiti iz sebe boju i voda će postati obojena, obicno crvenkasta, ovisno o vrsti graha. To je tzv. prva voda, tj prva faza kuhanja, a namjenjena je tome da se grah omekša. Ako želite skratiti vrijeme prve faze možete ostaviti grah da se namače u vodi prije kuhanja sat dva, a može i više.

Za vrijeme prve faze kuhanja, nemate puno posla sa samim grahom, on se sam kuha !!! Vi samo tu i tamo provjerite da li je razina vode potpuno prekrila grah i po potrebi dolijte vode, najbolje tople, hladna će produziti kuhanje.
Dok se grah tako sam kuha ključno je strateški pripremiti sve ostale sastojke. To je ujedno i najveći dio posla.

Dakle, pripremite jednu manju zdjelicu u koju ćete slagati sastojke. Nasjeckajte bijeli luk (češnjak) na što sitnije možete i ubacite ga u zdjelicu. Isto napravite i sa običnim lukom (ne mora biti sitno kao češnjak, ali neka bude sitno).
Naribajte đumbir pa i njega u zdjelicu sa prijateljima lukom i češnjakom.
Ogulite krumpir, operite ga i nasjecite na male kockice, oko 1 cm kubični :-) tj. neka ne budu veće od centimetra niti u jednom smjeru. A s nasjeckanim krumpirom, zna se, u zdjelicu sa prijeteljima.
Nakon toga ide kobasica. Ogulite je, i nasjecite na kolutove debljine 3-5 mm i onda možete još i kolutove presjeći na pola. Tako će biti više komadića i bit će bolji raspored u grahu. Kobasicu isto grunete u zdjelicu.
Opcionalno, ako volite malo masniji grah, možete nareziati na sitno i špeka, jedan komad dužine 10-15 cm, širine 5 cm i debljine 5mm bit će sasvim dosta.
Sadržaj zdjelice možete malo promješati da se arome i okusi isprepletu. pokrijte zdjelicu nekim poklopcem da vam luk ne grize oči.

Vidite, ako sve ovo napraviote za 15 minuta , a može se, ostaje vam 20 minuta slobodnog vremena do faze 2.

Kada prođe onih pola sata do 45 minuta od početka kuhanja, možemo početi sa fazom 2. Bitno je da e grah pustio boju i malo omekšao, toliko da ga možete pojesti a da nije pretvrd i žilav. Skinite zdjelu s grahom s vatre, tj. struje, pa iscjedite vodu u kojoj se kuhao, možete i još malo oprati ga u jednoj vodi pa ponovo iscjediti i zatim naspite čistu vodu tako da prekrije razinu graha.
Vratite zdjelu sa grahom na vatru i dodajte u nju sadržaj male zdjelice sa ostalim sastojcima. Bitno je da vode bude dovoljno da je sav sadržaj pod vodom.
I to je početak druge faze kuhanja. Ona treba trajati oko 45 minuta do sat vremena (ovisno o vrsti graha) na jakoj vatri. Za to vrijeme vi ste opet slobodni oko pola sata, osim što tu i tamo treba doliti vode i promješati da ne zagori, ali ako imate kvalitetne zdjele i vode uvijek bide dovoljno, to se ne bi smjelo dogoditi čak i bez mješanja.
Kad sastojci, nakon 30 minuta, puste svoje sokove, dodajte soli ili vegete. Probajte kakav je okus i pazite da ne presolite, jer kobasica i slanina će također pustiti nešto soli. Bolje je da bude neslano nego da presolite, sol ili vegeta se uvijek mogu naknadno dodati, ali oduzeti ne.
Možete dodati i malo crvene paprike i bibera, ali pazite da ne pretjerate pa da bude ljuto.

Od začina preporučujem lovorov list, vlasac, mažuran ili bilo koji drugi začin koji doprinosi više aromi nego okusu. Njih isto stavite u ovom trenutku .
Opcionalno, ali ja toplo preporučujem, možete dodati sok od rajčice, koncetrirani, domaći slavonski ili onaj iz trgovine. Jedno decilitar do dva. On će dati finu crvenkastu boju i blago kiselkasti okus koji će odlično ublažiti masnoću od kobasice i/ili slanine. ko vam pri ruci nije sok od rajčice a slučajno imate kečapa, može i on poslužiti ali u nešto manjim količinama (barem upola manje).

Neka se to kuha još 15-ak minuta do pola sata. Znat ćete da je gotovo tako da žlicom uzmete zrno graha (pazite, vruće je) i probate ga. Ako je fino mekano i jestivo, to je to. Osim toga možete provjeriti da li je kuhan i krumpir i kobasica, ali ako se sve skupa kuhalo barem pola sata od kad ste dodali sadržaj male zdjelice, trebali bi biti kuhani. Grah se definitivno najduže kuha, pa neka on bude indikator.

E sad, kad ste utvrdili da je sve skupa kuhano (trebalo bi proci oko 2 sata od početka kuhanja, tj. početka prve faze), vrijeme je da se završi priča. Jedna stvar koja je ostala je dodati tzv zafrig, tako se u Slavoniji kaže. Ništa komplicirano. U 2 dl vode razmutite 2 velike žlice brašna. Meni se za ovo nabolje pokazala velika plastična čaša od Cedevite, znate ona, narančasta ili žuta. Platstična je pa se neće razbit dok mutite, a dovoljno je visoka da se ne preljeva iz nje. Još je bolje ako imate tzv, mučkalicu, visoku plastičnu čašu sa poklopcem.

Dobit ćete bijelu mutnu tekučinu sličnu mlijeku. Nju dobro promješajte i ulijte u grah miješajuči ga cijelo vrijeme.
Pazite sad, ovo je tricky part. Brašno razmućeno u vodi ima tendenciju da se zaljepi na dno posude i zagori pa morate stalno mješati. Miješajte još par minuta na jakoj vatri, a zatim skinite s vatre, i ta-daaaaa, skuhali ste Sirovinin pikantni grah s đumbirom ili bez njega. Đumbir u stvari nije presudan ali meni je on novo otkriće, sviđa mi se ljutkasti okus i odličan miris. On i bijeli luk, aka češnjak, će najviše pridonijeti punom okusu jela.

Možda mi nećete vjerovat, ali pravo dok pišem ovaj post i ja kuham taj isti grah, pri kraju je. To samo potvrđuje činjenicu da ne morate bdjeti nad njime cijelo vrijeme, možete istovremeno i blogirat ili nešto drugo, samo pazite da ne zaboravite na grah, nek bude cijelo vrijeme u podsvjesti, jer ako zagori, cijeli trud će bit uzalud.

Ovisno o količini vode, grah može biti gušći ili rijeđi, ovisno o vlastitim preferencijama, ja volim da je srednje gustoće, tj rjeđi od tzv. vojničkog a ipak gušći od juhe.

Možete se poigrati i sa sastojcima, pa varirati na temu... sve je to improvizacija, dok ne dođete do sebi najbolje verzije kao što sam ja došao.

Eto, javite ako isprobate ovaj recept. Ili samo komentirajte.

Bon apetit!

utorak, 01.08.2006., 13:37

Star Trek Vojađer: kolektivna svjest i žene

Evo, konačno ste dočekali i taj dan. Novi nastavak Star trek sage proizašao iz suradnje Rage-a i Raw-a, tzv "Raw Rage studios." Pa kaže:

**************************************************************************

[ na long range senzorima se pojavljuje borgovska piramida ]

čakotej: jel se meni to tetovaža s čela spustila na oči ili ja to vidim borgovski brod?

kapetanica: de? de ga vidiš? de?

čakotej: eno ga, jebo majku, vidiš tamo iza žbuna kraj merkura...

đenvej: ma đe ti vidiš merkur, merkurčugo. pa mi imamo televizor za to. ponožniče Pariz, upalite televiziju i pokažite mi taj borgovski brod! odma, sada odma!

sedma od devet: ja osećam prisustvovanje Borga... trnci mi se dižu, sise mi trepere i upišala sam se...

đenvej: doktore? alo, doktore? donesiteder jednu metlu. ova robotka se zapišala po mostu. kaka je to piramida na televizoru? jel đeljka ogresta unutra?

čakotej: a nabijem vas, da ukluči Teslametar da imjeri količinu fotona, protona, i kretena u polju oko piramide da vidimo šta je to stvarno?

Pariz: oštija, izgleda da je to neka borgovska kanta. čekajte da upalim duga svjetla pa da vidim jel ima koga unutra.

čakotej: a u kurac od bikobraza sa alfacentaurija, pa to su stvarno Borzi, jebo ih sunac...


("zaoštravanje sukoba" by sirovina)

đenvej: otvorite radio-kanal za pozdrave! jel jeste? Alo!? pažnja, pažnja, borgovska piramudo! ovaj,ido! ovdje kapetanica katarina đenvej sa svemirskog broda vojađer! imamo bombe i rakete zemlja-zrak i bolje vam je da se previše ne zajebavate s nama! prijem

osmi od šest: alo, alo, vojažer! ja sam osmi od šest. vi ćete svi bit asocirani! ovaj, asimilirani! uz to, došo sam si po ženu i ima da mi je pošaljete odma. dhl-om.

sedma od devet: jao , prisećam se kolektivne nesvesti, uvjek sam virila u misli muških radilica dok su drkali na Severinu, al osmi od šest nije nikad bio takav pokvarenjak....

đenvej: ma šta ovaj blebeće? pa nećemo te dat. jebeno si dobra sa metlom i pranjem suđa. daćemo mu ovu glupu klingonku Torres, nek se s njom zajebaje.

čakotej: ma ne može Torres, ona je jedna od najboljih automehaničara na brodu, šta ako nam ode karburator, ko će to popravit?

đenvej: ajde ne seri, ofarbani. robotka ne može ić i to je to. alo! alo, inženjerija? pripremite mi tri bombe. pa da pokažemo tom borgu s kim se našo zajebavat. sedma od šesnajst il kolko već, k vragu, de ćeš ti?

Kim: čekajte da ja nešto kažem: moj pra pra šunuk pra šukun šunku đed Bruce Lee je uvjek govorio : "A jesam se napijo ko stoka", ... al to mnema veze s ovom situacijom... Sedma od devet, stani, kapetanice, sedma od devet je ukrala šatl i pobjegla....

osmi od šest: zašto sad šutite? lampica mi je upaljena, što znači da smo i dalje u radio vezi. nemojte da vas moram alisimirat! što vas doduše ionako čeka, samo malo kasnije

Sedma od devet: alo, alo, čujete me? Vojađere? ja ne mogu više da budem s vama... idem k osmom od šest... osim ako mi ne date povišicu...

đenvej: o sunce ti jebem robotsko, pa kako si nam ukrala to avionče? jesil ti svjesna da ćemo sad možda morat pucat po tebi? ajde, vrati se. nemoj da se moramo svađat. dam ti sto maraka veću plaću, samo se vrati.

čakotej: čekaj kapetanko, bolje pucaj po Borzima, onda neće imat đe otić a i njih ćemo sjebat...

osmi od šest: pa dobro, pička mu materina! šta sam ja tu, koji kurac? ima da razgovarate sa mnom! molim vas! vidjet ćete da sam društven. volim igrat monopoly! i asilimirat.

đenvej: imaš prav, nacrtani. saćemo im opalit jednu raketu zemlja-žemlja i jednu vojađer-borgovska piramida. ima da ih iznenadimo ako ne i raznesemo u paramparčad nešto me jebe spejs na tastaturi

čakotej: Borže, pripremi se za napad, vrtsa 47823548956968 milijona nam je ostavila oružje koje te može sjebat... to oružje je najbolje orujžje, proizvod tvrtke Quadro, košta 980 maraka

pariz: eee...ovaaaj...naime, šta je: više nemamo to oružje. neki dan sam se malo zaigro i slučajno sam stisno gumbić "ispucaj ubojicu svjetova" pa ga sad više nemamo. a nema ni pol galaksije. pardon.


čakotej: o pička li ti materna, da li ti pička materna... prebiću te kasnije.... a sad, šta ćemo? nemamo oružje... ček, ajmo upotrijebit mozak... ee, mike check, mike check, one , two, sedma, da li me čuješ, alo... onaj tvoj muž osmi od šest te varao sa Borgovskom kraljicom...

osmi od šest: LAŽE! hm...ovaj, sad mi je dosta! il ćete platit, il ćete platit! ovaj, sad sam se malo zbunio. ta borgovska kraljica...dakle, odma šaljite moju ženu! tu! jer ću vas similirat! ionako!

sedma od devet: šta , osmi, jel to istina, znala sam, ta kuja... iščupat ču joj napajanje za pičku pa neće više s ničijim čojecima spavat....

đenvej: ajde, i mi ćemo ti pomoć sa čupanjem, samo nam se vrati. osim toga, ostala mi je knjiga od barbare cartland u tvom šatlu a taman sam pri kraju.


("osmi od šest" by bijesni)

doktor: ej, kapetanice, imam lukav plan... preko bežičnog wirelessa ćemo zarazit sedmu od devet ptičjom gripom pa nek zarazi Borgove kad ode na brod, a njoj ćemo na povratku ubacit protuotrov, samo treba podgrijat strasti , tako da se posvađa sa osmim od šest, pa da se vrati na brod....u jebemti, baterija mi je pri kraju... šta kažete na tu ideju?

đenvej: fantastična ideja. premda bi bilo bolje da je neko nagovori da si upali bluetooth. tako je lakše poslat. a ja mogu isprovocirat osmog od šest da se napali te samim time uzme sedmu od devet sa stolu svoje svemirske piramide

doktor: ma zarazit će se bežično, preko zraka, čim sedma uđe u piramidu, nego treba sedmu uvjerit da ju je prevarijo ... za 100 maraka

đenvej: evo, ja ću to. alo, osmi od šest! jel ti znaš da ja svaki dan treniram u holodeku tri sata na biciklu. naš ti kakvo je to dupe, e! ni borgovska kraljica nema takvo.

osmi od šest: ma njeno je i bolj...oh, ne. sad sam se izlanuo. svih mi IEEE 1394 štekera koje imam na sebi!
sad sam si zapaprijo sudbinu.

[sedma od devet pristaje na borgovsku piramidu i ulazi unutra pičkarajuči, u medjuvremenu, doktor je ubacio virus H5N1-G389 u njenu liejvu sisu]

sedma od devet: osmi, gde li si se denuo? priznaj mi sve... zar ti ja nisam bila dostatna...

osmi od šest: jao, sedma, oprosti. ne znam šta mi je bilo. to ti je ta kolektivna svijest. naćerala me. a ja volim tebe. oću imat malo dijete s tobom. da mu možeš govorit "jebo ti borg mater"

sedma od devet: jao, nešto me svrbi sisa, oćeš me malo gricnut...

osmi od šest: oću! mnjam...urgh, kurvo metalna, osjećam kako mi virus ulazi kroz hipofizu u lijevi jajnik. za dvadesetak minuta će se zarazit cijela borgovska svijest, a ko će nam onda održavat kompj.....AAAARGH

crk.

sedma od devet: osmi, joj, crkuo je a nije mi rekao je li istina da me varao....


("borgovska kraljica" by bijesni)

borgovska kraljica: naravno da je, ja sam 100 puta bolja o t tebe, kurvetino...

doktor: sedma, brzo se vrati na vojađera, virus je ušo u kolektivnu svjest, bježi nazad po protuotrov...

[sedma opali šamar borgovskoj kraljici i potrći nazad u šatl, a Borgovi počnu bauljat okolo i gasit se jedan za drugim]

đenvej: eej, ohanite malo. i ja bi nešta bitnoga pričala!

pariz: evo, kapetanko, sedma se vraća kući nakon uspješno obavljene misije. jel se ja mogu sad predbilježit da je nagradim u svojoj sobi?

đenvej: ne sviđa mi se ova epizoda. ja bi trebala bit glavna u svakoj, a tu samo laprdam bez ikakve veze. saću ja to popravit. ČAKOTEJ!! ISPUCAJ DVI-TRI RAKETE NA ŠATL OD SEDME! BUAHAHAHAHAHAHAHA

čakotej: ne možemo to uraditi, nakon svega što je napravila za nas... muške članove posade, a i pokoju žensku...

đenvej: šadap!!! pali kad kažem!! pali!!! buahahaha, kako sam zla i bitna! jebo vas borg da vas jebo!

čakotej: kujoooooo, đejnvej, ljubomorna si na sedme od devet sise

đenvej: jesam, pa šta?!? ajde, raznesite je da možemo završit epizodu

čakotej: dobro, pucaj... ipak je zapovjednilanac u floti bitniji od sisa, kako god bile dobre, Parizeru, deri...

Pariz: derem! *klik*

BAM

[šatl je uništen, zajedno sa sedmom od devet i Parisovim zalihama rakije]

Kim: a jebiga...

Čakotej: a jebi ga

Doktor: A u kurac

đenvej: jao, ne. brobandiranjem šatla se ujedno uništila i moja knjiga od barbare. jebla majku.

di end

*******************************

GLASOVE POSUDILI:

Kapetanica Đejnvej.............................. bijesni
Osmi od Šest........................................bijesni
Pariz.......................................................bijesni

Čakotej..................................................sirovina
Sedma od Devet..................................sirovina
Kim........................................................sirovina
Borgovska kraljica................................sirovina
Doktor...................................................sirovina

četvrtak, 06.07.2006., 23:09

kako dati nogu ?!?!?!

Jeste gledali? najbolji film svih vremena: "Office space" ili kako su ovi naši mulci preveli "Kako dati nogu" na HRT 2 .
Jao, baš me oraspoložilo, sad mogu izdržat do godišnjeg jer cu se svaki put kad me šefovi budu zajebavali u firmi sjetit Lambergha :-)
P.S.S.S (poslje sam se sjetio): Malo sam skratio post jer prebahato zauzimao puno mjesta, i sakrivao post ispod njega koji je u mnogočemu bolji.

četvrtak, 29.06.2006., 21:36

perfect day

došo sam na poso ujutro u 7 do 8 do 9. tijekom dana sam isprogramiro softver za upravljanjem nuklearne elektrane Krško jer im se onaj njivoj što su kupili u Pevecu sjebo. Završio sam otprilike oko 4 i 13 i 68 sekundi i onda sam sjeo na svoj auto i reko robovima da krenu. došo u stan a ono vruće za popizdit, pa kažem ženi da mi da deku dok gledam utakmicu SFRJ : CCCP u 68-ini finala svjetskog prvenstva u nogometu. SFRJ je popušio sa tjesnih 1:1.
Onda sam ogladnio ko ćuko, pa sam pojeo mačku dok je prolazila kraj kauča i prela.
reko : ženo, vruće je za popizdit, idem ja malo prošetat noge napolje. Izađem iz stana, pa u lift, a unutra vec susjed s 5 . kata vodi kravu u šetnju. Mijaukala je cijelo vrijeme , pa mi je probila uši jer se zvuk odbijao od zidova lifta i aproksimativno brzinom zvuka udarao u moje bubnjiće.

Izađem van , a ono vruće za popizdit. Reko: dobro da sam ponio svoj kožuh s ogledalcima da me grije.
Drveće je svjetlilo kričavo crnom bojom i razbijalo mrak, a mjesec je lajao na pse, jebemu mjesec.
Reko, kućusad u ovo gluvo doba noći, reko: idem u Getro kupit klimu protiv vručine.
Na putu do tamo sam sreo Miroslava Škoru kojeg sam poznao još prije nego se rodio. kaže on meni "pa đe si, komšija, jebemu miša potopirca, jesi zaklo bravce". -Ma , reko, jesi ti normalan čoječe, đeš sad klat bravce na vu sparinu, bravci se kolju u 11 mjesecu. Kaže on: ma ja ti njija zakoljem sad u šestom pa da malo odstoje, budu u jedanajstom taman.
Reko: a jebeš budalu i odem, a on padne mrtav ... pijan.
Dođem u Getro , a kad ono - zatvoreno. O reko jebem vam majku, pa jeste vi normalni? I ništa, sjednem ja na zvono, reko, valda nekog ima unutrima. Nakon što je izbio omanji požar od preopterećenja instalacija naponom koji je trošilo zvono, izađe baba Ljiljanka koja je bila dežurna te noći.

Vidno alkoholizirana i u pijanom stanju , o sim toga i pripita, počne pizdit: Šta zvoniš ko nezdrav? Nisam gluva!
Reko: baba, baba, nemoj me zajebavat nego mi reci koliko vam košta najbolja kvadro klima?
Baba: Kvadro klima, najbolja, 980 eura
Ja: u jebem vam majku u pičku, to je preskupo.
Baba: a ima i po 220.
Ja: To je prejeftio, opet ti jebem majku.
Baba: a ko je to?
Ja: A nije bitno.

i odem. i reko šta ću sad, idem kući. idem ja tako prečacem kroz Varaždin, kad najednom moje 6 čulo se aktivira i kaže "neko te prati, kru te!!!", ma reko, nemoj me sad i ti zajebavat... al vidim ja u desnom retrovizoru na kožuhu, stvarno neka sjenka. Jeben ti što sam se usro, dobro da imam dinamičke gaće sa sistemom za pročišćavanje GTZ800 i 6 Pro. Ja lijevo, sjenka desno, ja naprijed, sjenka nazad, prati me u stopu... Kad je ošla dalje, uspio sam je pogledat izbliza i vidim ja da je to ninđa. Reko, mamu ti japansku, pa šta ti radiš vude? Pripremio sam mu stupicu kake se nije nado: u đepu kožuha uvjek nosim pola kile svinjske masti, uvjek dobro dođe, što se i potvrdilo te kobne večeri. Namažem ja cestu maščom i namamim ninđu ispuštajuću zvukove iz Brus Li filmova, reko, provokacije na nacionalnoj osnovi uvjek pale. Ninđa se sav zajapurio i potrčo prema meni sa isukanom katanom. Kad je dotrčo do masnog dijel aceste, posklizne se, napravi spontani salto i ubode se 6 puta katanom u leđa. A reko, koji kreten. Odem do njega i skinem mu masku da vidim koji je to, jel onaj što pjeva rvacku himnu, kad ono baba Ljiljanka, i gle čuda još živa. Na samrti jedva pročgrma: "Imamo i po 420 eura". a reko , baba, pa jesi ti normalna šta si se maskirala ko ninđa da bi mi to rekla? Kaže ona: a sinko, to je moja narodna nošnja, ja sam ti iz japanskog sela Donja Jebačina kraj Tokia. Aaaaaa, reko, pa šta ne kažeš odma... hahaha hahaha. Baba se isto počne smijat i umre od smijeha... mislim da ne bi još umrla da joj nije iscurilo 4,7 litara krvi u kanalizaciju.

No dobro, reko, idem sad doma, leć spavat.

Dođem doma, kad ono unutra zima za popizdit. Reko : ženo pa štaj' to?
Kaže ona, ma evo našla sam u trbici malo tekučeg dušika , pa se sjetila da bi se tako mogli oladit.
Reko, ženo, da mi nisi žena, sad bi te oženio! De izvadi onu rakiju. -Nokiu,pita ona. -Ne . nego rakiju, sumpora mu. -Ahaaaa, kaže ona i donese šljivovicu staru 4 milijona godina, moj prađed peko dok je još bio dinosaur.

I tako se mi našikali rakije ko stoka. Spavali smo ko bebe: budili se svaka 3 sata i plakali. a jesmo se naspavali.
To je bio jedan običan ali predivan dan. Ajte, sad idem pokosit sjeno za kanarinca, pa se čujemo....

nedjelja, 30.04.2006., 02:53

stigo ćumur

bogami je, i ćumur i plaća...
novi album od Ede... zakon je... kupite ga, a ne ko ja... sprzio piratski...
a bogme stigla i plaća... odma sam sve spisko...
znate kako ide ona stara slavonsko-kineska: "svakog prvog dobijem plaću, odem u birtiju i sve potošim"...

Nego jebote, radim neki poso, fuš... i jebalo mater u stisci s vremenom ko sa ...ne znam čime... i evo sad je 2:56 ujutro i blokada totalna , više ne rješavam probleme nego ih produciram... ma reko idem malo vidt šta na blogu ima. Mogo bi šta i napisat. I tako ti ja sad eto uz sav posao koji mi je na vratu pišem post... a savjest se dere na mene, da se može materijalizirat vjerovatno bi me i prebila...namrtvo, pa bi pitali "đe sirovina?" - "ubila ga savjest"... a neka je... ko ga hebe...

Nego, neki dan sam poslo zajeban mail šefovima u vezi plaće... u jednom dijelu je pisalo "...onda se dragi dečki prestanite igrat firme...". Bogami, kunem se... to sam im reko. i da vidiš kako se plaća stvorila taj dan... a da nisam bio ultrameganadrkan ne bi bilo ništa još uvijek. Pouka dana: djeco, ako ste nadrkani svi ce vas se bojati pa ce vam dat to što tražite... budite kao stršljenovi, oni su uvjek nadrkani...

Kad smo već kod toga, jel mi može neko objesnit zašto su stršljenovi uvjek nadrkani, a i ose. Pička im materna, sjecam se kao mali kad sam imao minus 6 godina...ono, uđe ti osa kroz prozor i naravno da ce te ubost, nema šanse da ona izađe kako je došla... dobro jest da je ja prvi napadnem, al što ne pobjegne nego se ide bost. i onda crkne jer joj je ispo žalac i pola utrobe s njime... glupača crno žuta...

a i psi... ne znam jel to samo ja, ali psi su mi redovito htjeli odgrist nogu kad got im se pruži prilika... sjecam se jednom, mi djeca na vjeronauku... i dodje vlč. i naravno... vod svoje đukele... i naravno moj bratić-kreten pusti psine u prostoriju u kojoj smo mi čekali da počne sat. Strka, psi poludili, očnjaci sjevaju, ganjaju nas oko stola, krv šprica po zidovima, noge i ruke manje djece lete po zraku... ma dobro, nije baš tako bilo, nego vratimo se do trenutka kad sam se zanio... dakle, ganjaju nas oni oko stola, kad neko sa iole višim IQ-om otvori vrata i mi svi van.... ja sam valjda prvi izletio i krenuo oko crkve lijevo , a svi drugi desno.. i naravno gdje će đukele nego zamnom... i naravno da me ugrizo... beštija paklenska...

Nego evo neki horor na TV-u, odo gledat...adio lipi moji...

petak, 21.04.2006., 08:48

d saga kontinjuz...

6. dan kašnjenja plaće...
a i gorivo ce opet poskupit... sreća da nemam dizelaša
:-) eto vam luzeri, mislili ste uštedit, pa platili 2000 eura više za dizelaša , hahahahaha...

srijeda, 19.04.2006., 13:39

here we go again...

opet nema plaće, koji je danas... 19-ti ?
vrijeme je za šišanje bonsaia.

četvrtak, 13.04.2006., 20:42

prodajem...

- stolnu lampu za mučenje...od 1000 Wati
- 14 pilića (brojlera), zdravih, žutih i graorastih
- uvenuli bonsai
- 8 slova koja nikad ne koristim pa mi ne trebaju
- 3 neispravna project managera
- ulični ručni sat (za nosit na ulici)
- 2 sql upita, malo korištena...
- jednu stroniranu fakturu od 8900 kn
- 3 pixela, zelena
- kutiju korištenih Griotta
- miša biološkog, crknutog, bežičnog
- wireless peglu (na žar)
- 7 elektromagnetskih valova, usčuvanih , sa velikom amplitudom
- 2 nagla pokreta (s garancijom na 2 godine)
- jedan daljinski za žlicu
- jedno potisnuto sječanje iz djetinjstva
- malo kreča
- kubik drva (grabovina)
- metar i žilet
- omanji planet u Mliječnoj stazi, blizina Alfa Centaurija, u mirnom dijelu galaksije


to je to zasad, kad rasprodam javit ću

četvrtak, 23.02.2006., 19:16

o meni

Vidim da je kolega Đuka napiso malo o sebi , pa ću i ja...

Rodio sam se kad sam imao 3 godine u jednom malom selu pokraj jednog malo veceg sela. To je bilo super. Onda sam nagodinu krenuo u školu jer sam bi napredan ...

Ja i moji prijatelji smo radili nuklearne pokuse u staroj školi na kraju sela... Par puta nam se omaklo pa explodiralo , al niko nije ozlijeđen jer je škola bila na kraju sela. Poginula je samo jedna roda koja je sjedila na dimnjaku , al mislim da je ona bila prehlađena.

Jednog dana smo popizdili i razbili sva stakla na školi kestenjem. To je bilo zabavno. Sve dok nismo dobili batina. Onda više nije bilo...

Sa 18 sam počeo pušit , al sam sutradan odma prestao jer sam zaboravio...

Kad sam imao 22, počele su me zanimat cure... Al pošto nisam imao auto nijedna me nije htjela... potpuno ih razumijem.

Sa 23 sam prvi put izašo iz sela. u drugo selo... to je baš bilo bezveze jer nisam znao koje je čija kuća i ko se kako zove.

Slušam KUD Šokadija iz Sredanaca, Slavonske lole (al oni su mi malo mainstream), i neke druge manje poznate zborove.

Hobi mi je gledanje kroz prozor u daljinu. Rekord mi je 300 metara.

Objavio sam nekoliko stručnih članaka u listu "Poljoprivredni vodič za poljoprivrednike koji se bave poljoprivredom for living". Al onda sam se zamjerio agro-mafiji pa sam presto pisat.

Sa 24 sam krenuo u 4. razred. Sa 25 sam diplomirao na kembridžu. Diplomski rad mi je bio "Primjena bifokalnih leća u gledanju kroz prozor".

I šta još da kažem o sebi... volim piti, volim piti, volim piti, volim piti, volim piti, volim piti i ljubiti... ustvari samo piti.

Doviđ.

ponedjeljak, 30.01.2006., 15:14

obračun kod OK korala

Uletio sam u direktorsku sobu. Jedan od dvojice direktora bio je u svojoj fotelji i razgovarao s nekim telefonom. Pogledao me onako "usput" ali kad je primjetio munje koje su sijevale iz mojih očiju brzo vrati pogled prema meni, faca mu se promjeni iz nezainteresirane u zabrinutu, uspori priču svojem sugovorniku a ubrzo mu reče: "ajd , nazvat ću te kasnije, imam situaciju."

Kad je spustio slušalicu mirnim ali čvrstim tonom kratko sam rekao "Pička li vam materina". On je poluuplašeno upitao "što je, u čemu je problem", pokušavajući se osmjehnuti, ali primjećujući moj bijes osmjeh mu je brzo prerastao u kiseli, a zatim potpuno nestao. Krenuo sam oko stola prema njemu. On se samo jače oslonio na naslonjač i stiso slušalicu, kao da će ga to spasiti. Munjevitim skokom sam preletio prostor i zviznuo mu jedan kružni u glavu od kojeg je pao sa stolice. Lijevom rukom sam se oslanjao na pod pri slijetanju na isti, a desnom sam mu u letu izvep vazektomiju lijevog jajeta i smanjivanje penisa svojim švicarskim vojnim nožićem.
U taj čas se otvore vrata i pojavi se silueta drugog direktora koji se nemalo iznenadio prizorom. Nije još pošteno niti ušao u prostoriju a već osjeti kako gubi tlo pod nogama. naime, u djeliću sekunde sam mu izvršio amputaciju obje noge u predjelu natkoljenice koristeći priručno sredstvo koje mi se prvo našlo pod rukom - kemijska olovka marke "bic".

Kuknjava nastade u firmi, plač i lelek, a ja rekoh: "jel vam to trebalo, niste mogli platit plaću na vrijeme, luket ju nau, maderfaker, hu is krajing bič nau?"

Nakon toga sam se mirno vratio za svoj kompjuter i otišo na www.rba.hr, ukuco svoj pin i vidio da je stigla plača. U jebemti, reko, jesam se zajebo. Moram se ispričat šefovima. Otrčim tamo a njih dvojica se valjaju po podu. Reko, dečki, vidim , stigla je plaća, nemojte se ljutit što sam bio malo nervozan, no hard filings. ajde , pa se čujemo, vidim da sad niste baš pri sebi, dajte se saberite.

I odem ja tako, a oni ni da bi pozdravili !!! Pa kuda ide današnji svijet!?!

petak, 27.01.2006., 12:42

day 12

dvanaesti dan bez plaće...
ne znamo kako ćemo dalje...
ljudi su na rubu...
kanibalizam samo što nije počeo uzimati maha među izgladnjelim ljudima...
ako uskoro ne dođe , stvari će izmaknuti kontroli...

srijeda, 25.01.2006., 12:21

www.rba.hr

25.1 - još nema plaće za 12. mjesec...
Neo, vadi uzije!

utorak, 17.01.2006., 20:12

da nisam sâm doživio, ne bi vjerovo

Dok sam bio student, bio sam učlanjen u neku nakupinu studenata, nešto kao sekta, ali sa manje fanatizma. Osim sastanaka na kojima se razmatralo kako promjeniti svijet, kako sjebat majkrosoft, kako se napit sa što manje novaca itd... bio je tu još jedan aspekt , da ne kažem svrha ovakvih neprirodnih simbioza. A to su - putovanja, to jest razmjene studenata na praksi.

I tako mene zapadne put u Švicarsku, zemlju čokolade i fizikalnih pokusa. I tako dodjem ja u Cern, koji je blizu Berna, a ne bih se čudio da postoji i Dern. Tamo sam bio u nekom studentskom domu smješten...ovo, ono... kad jednog dana, nećete mi ovo vjerovat, sto posto... idem ja u šetnju malo gradom. Razgledam grad, ovo ono, i tako prolazim kraj instituta za nuklearnu fiziku koji se zove " INSTITUTE FOR HIGH ENERGY PHYSICS", dakle institut za fiziku JAAAKE energije . NIje to bilo kakva energija, nego jaaaka energija, zajebano to. I jebemtimater najedamput me usisa ciklotron koji je bio na dvorištu, upravo ga doterali iz autopraone pa isprobavali jel radi. Aukurac, je me izvrtilo! Negdje tamo na pola brzine svijetlosti sam skoro povratio. SKORO. Ma nije to što je brzina velika, nego te vrti u krug, jebalo majku. To su ti ko dva polukruga, svaki u obliku slova D i onda te vrti po unutrašnjoj strani dok ne postigneš maksimalnu brzinu koja je veća od najveće brzine ferarija. Ozbiljno vam kažem.

Kad sam vec mislio "E sad cu stvarno povratit"... čujem neko viče "Meeehooo, ugaaasiii!" i ugasi se stroj. Kasnije sam sazno da je Meho izbjeglica iz Bosne koji je za vrijeme rata došo u Švicarsku. Ja ispadnem ko vreća i skotrljam se po dvorištu, pa brže se ustanem i trk, da me niko ne vidi, neugodno mi bilo.

I tako dođem ja do parka nekog, malo sjednem na klupu da odmorim i pogledam ti iza sebe u onaj institut kad ono iznad njega neki plavičasti valovi u obliku valova. Gledam ja malo bolje i skuzim da unutra sleću neki leteći objekti a drugi izleću, ono, ko avioni na aerodromu. Neda men vrag mira, reko, idem bliže da bolje vidim šta je to. Nisam ni tri koraka napravio, kad ono, stvori se to leteće govno iznad mene !!! I opet me usisa, još mi se nije ni kosa spustila od ciklotrona a sad opet me usisalo.

Povuklo me u unutrašnjost tog letećeg objekta, crvenog, ne, zeleni je bio, žuti, ustvari, mijenjao je boju... I kad se smirila turbulencija, pogledam oko sebe, a ono neki mali ružni patuljci, ružniiiiii dozlaboga. I skužim ja da oni mene oće privezat za stol. E reko majku vam ne bi ni štapom diro, sad ste najebali. Vi ćete se sa sirovinom zajebavat. Skočim ja tako u zrak , okrenem se , a vidim kamera me snima i okreće se za 360 stupnjeva oko mene. Reko, super, bit će snimak ko iz Matriksa. Puknem prvog apčagijem u čelo, drugog zadnjim kružnim u sljepoočnicu a trećem u zraku odgrizem uho. Četvrtog sam eliminirao kratkim ali preciznim iskapanjem lijevog oka koristeći stil kobre sa Kilimanđara, a petog nisam ni diro jer je on vozio pa me nije ni napado. Vidim ja neko puce crveno, piše na njemu "pritisni da se otvori" na bugarskom (nemam pojma zašto i otkud sam ja u tom trenutku znao bugarski, al okolnosti su bile čudne). stisnem ja to plavo puce, otvori se pod i ja propadnem, ali... nisam računo da smo već odletili 20 000 milja iznad mora. I kako sam ja ispo, taman ispod mene crna rupa... a jebemu, reko stvarno nemam sreće. I tako mene proguta crna rupa. Kad je to počelo pičit, i ubrzavat.... ciklotron je bio mila majka spram ovoga. Letio sam kroz neke galaksije, nebule, pizde materine, proletio i Enterprise kraj mene, Sedma od devet mi mahala kroz prozor... i najednom mi se zavrtilo u glavi i padnem u nesvjest. Kad sam se probudio, skuzio sam da sam u studentskom domu, odnosno na krovu studentskog doma. Kad su me skidali vatrogasci, pitali su me kako sam tamo dospio, a kad sam im ispričo, samo su me čudno gledali i spominjali neke studente i neke dvije studentice - marie i huanu... ništa nisam skuzio.

Uglavnom , skuzio sam da mi niko ne vjeruje, pa sam odlučio to sada ovdje ispričat, možda se nađe netko otorenih pogleda na svijet i život i shvati da govorim istinu.

Eto, sad sam prizno sve, sad će mi odmah CIA i NSA sjest za vrat. Idem odmah napravit uređaj za ometanje signala uređaja koji šalju signale. Bok.

petak, 06.01.2006., 23:30

tehnologija u borbi protiv gluposti

moji kolege i ja udruženi smo u svojevrsni "đedaj kansil" kojem je glavna zadaća borba protiv gluposti.
svaki dan imamo treninge i meditacije, a bogme i noću, ležeći u krevetu, u glavi vrtimo analize ulaznih podataka ne bi li predvidjeli sljedeće poteze mrskog neprijatelja.

U ovo doba nove tehnologije i mi smo se oslonili na pomoć raznih gadgeta. Prva sprava koju svaki borac protiv gluposti mora imati je tzv "Bullshit detector" , skraćeno BSD .
Borcu protiv gluposti BSD dođe kao đedaju svijetlosni mač. Bez toga se ne ide ni u WC.

Trenutno smo svi opremljeni modelom "BSD 4.03 PRO". Ovaj model prepoznaje muljanje, laganje, lažna obećanja i ostali bullshit na 50 metara, što je odlično ako prisustvujete nekim većim prezentacijama ili sličnim događajima.
BSD je izum mog kolege koji je poznat pod nadimcima "Deda" i "Čoban" u UT-u.

Kako radi BSD? Pa vrlo jednostavno. Kada vas netko od vaših sugovornika počne lagat, muljat, obmanjivat ili dezinformirat, BSD se oglasi zvučnim signalom koji se pojačava ovisno o količini sranja koju promatrani serator iznosi. Osim toga frekvencija signala se povećava, a na brojčaniku možete očitati količinu sranja u postocima.

Kada borac pomoću BSD-a detektira sranja, sljedeći korak je prevođenje istih, tako da bi se otkrilo što stoji iza tih laži muljanja i obmana.

Primjer: Šef okuplja sve zaposlenike i govori: "Ljudi, vi ste glavna snaga ove firme, mi sve vas jako cijenimo, i budite sigurni da ćete svi vi koji se sada zalažete, biti nagrađeni, i u budućnosti imati glavne pozicije. Samo treba preživjeti sljedećih dva - tri mjeseca i onda smo na konju."

Borac protiv gluposti osjeti vibriranje BSD-a u đepu (jer ga je stavio na "silent mode"). Gasi BSD i vadi drugu najvažniju spravu u borbi protiv gluposti - "Universal bullshit translator", skraćeno UBT. UBT na displayu prikazuje prijevod : "LJudi, ovaj mjesec će kasnit plaća, pa ja sad kupujem vrijeme pričama o hipotetskom uspjehu firme u budućnosti".

Borac protiv gluposti tada može poduzeti potrebne korake, osvijestiti svoje kolege, pomoći im da se otrgnu utjecaju lažnih informacija, da shvate matricu i da se i oni pridruže borbi protiv tamne strane.

Svakim danom sve nas je više, ali ljudska glupost je beskonačna, tako da nema kod nas nezaposlenosti. Ako ste nezaposleni, na burzi rada, dobili ste otkaz, pridružite nam se. Odmah ćete dobiti "BSD 4.03 PRO" i "UBT 5600", priručnik za korištenje oba aparata i tečaj na kojem ćemo vas psihički pripremiti za izazove vašeg novog posla. Nazovite još danas, jer prvih 10 prijavljenih dobivaju set posuđa od hrđajućeg bakra.

srijeda, 21.12.2005., 22:21

aaaaa, đeeedaaj, va-du-ja-noo

saće božić a meni na poslu najveca frka ikad... dobro ne baš ikad, al skoro...
i sad se neću psijički stić pripremit i opet će mi proletit ti praznici za tili čas (Krležina škola, ovo: "tili čas", a , ste vidli)..

što bi reko moj alter alter ego Peter Gibbons: svaki dan na poslu mi je najgori dan u životu...

naravno da su prokleti šefovi nauzimali 300 milijona poslova i još 6 poslova nebili zaradili puno para i onda rekli u pola 5: "dečki, stisnite to molim vas, frka nam je svima".. i onda on ošo doma ženi i djeci a mi rintaj do 9, 10 naveće...

al šta ću kad sam duša od čojeka, ostanem, vidim nema jadan ni za novo Gucci odijelo, stalno mijenja oni 10 armanija, pa reko ajd, bog će mi platit...
treba zaradit za firmu, jer kako će nam šefovi doć na posao ako na racunu firme nema para, kako će natočit goriva, pa neće valjda platit od svoje plaće...
a ni lizing se neće sam otplaćivat...
znam ja kako je meni neugodno kad dođe opomena...

i klijent je uvijek u pravu... moji šefovi su vrhunski stručnjaci i oni znaju kako se pregovara:

klijent: vidite, mi bi trebali web aplikaciju koja će se spajat na naš SAP portal, treba napravit registraciju korisnika, to sve stavit na cluster, napravit single sign on na sve naše sustave i neku pizdariju u flešu..

šef: odlično , mi smo u tome stručnjaci... bude to za dan dva gotovo

klijent: necete stić tako brzo, nije nam hitno, mi smo zadovoljni ako to bude za dva mjeseca gotovo

šef: ma neeeeee, budu to moji dečki sredili za čas... mi smo naime najbolji i kod nas su svi najbolji ljudi na svijetu u svojim područjima, reći ću vam u povjerenju : "oni su u stvari svi đedaji"


i onda kad mi dođe i kaže šta je obećo klijentu, ja bi ga najrađe prstom u oko...
al onda ga vidim u onom armannijevom odijelu broj 7 koje je vec prije 4 mjeseca nosio i dođe mi žao... pa stisnem i odradim to kolko god mogu... ma nije bitna kvaliteta ionako, kaže šef, samo nek se fakture šalju što ćešće..

idem sad, moram završit aplikaciju za NASU, za novi spejs šatl, neće bit vremena za testiranje, al jebi ga, ko da je to najbitnije na svijetu...

nedjelja, 04.12.2005., 19:08

bio sam na baletu...

jebotipasmater , da mi je neko reko da ću ić gledat balet, prednjim kružnim, a zatim zadnjim bočnim bi ga poput Filipovića šusnuo u glavu tako da bi besplatno dobio poduku iz astronomije i vidio sve zvijezde...

... dobila cura u svojoj firmi dvije karte za HNK, i to baš za balet ... La Sylphide by Hermann Severin Lovenskjold...

reko, baletani su pederi, nema sumnje, znanstveno dokazano... jesam ja peder ako idem gledat to smeće? ma reko , fak of, neće sirovina to ić gledat, nekako ću se izvuć...

al, kurac, cura napala... ovo , ono... ja ću ić sama ako ti nećeš, seljačino... nema sexa tri mjeseca... TILT !!!
i aj sad ti protiv toga...

ništa, reko, aj, valda neće dugo trajat...

prvo smo došli tamo, a kako sirovina nikad nije bio u HNK prvo smo bauljali okolo... imali smo ulaznice za tavan...lijevo...

pitam ja onog izbacivača , reko : đe tavan ljevo? kaže on : tamo -->

i aj , penjemo se mi, penjemo, penjemo, penjemo, penjemo.....dobro, ne penjemo se baš toliko... i stigli napokon.

kadli ono, nebili, dabili...pun kurac dječurlije i još 6 djece. a reko , jebentsunpora, ovo ko kad sam išo gledat harry pottera... jebo mu Merlin staru...

ali, šta je tu je... reko neću bit sirovina pa sad otić...

i konačno počme ono...ja očekujem sad će ono neke balerine od dvajs kila skakutat bez smisla i cilja, ja ću malo prispat, pa ćemo doma...

kad ono... pas mater, prvo me scenografija iznenadila. stvarno su se potrudili, a onda umjesto balerine u roza suknjici, neki odrpanac u dronjcima, šepa i jedva hoda sa štapom...

da ne duljim, taj balet je u stvari IMAO PRIČU! i to zanimljivu, a glazba orkestra uživo zvuči super... kaki cedejovi...

tako je ova sirova stoka na kraju prikovala pogled na pozornicu i napeto gledala cijelu predstavu, bilo je i suza i smijeha i svašta...

kad je završilo, kažem curi: bem ti, de vidi kad izlazi "Povratak La Sylphide" ili " La Sylphide 2"

i tako , sad napeto iščekujem nastavak...

srijeda, 09.11.2005., 21:27

Ratnik svijetlosti

Paaaa đeeeee stee mi vi... opet se nismo dugo čuli, jebemu miša, samo poso, poso, poso, a kaće plaća?

Ovih dana stalno visim na Infu na velesajmu, poslom, naravno... pa sam iskoristio priliku, reko kad sam vec tamo da odem po autogram Paola Coelha večeras. Moram sad priznat da sam tolka sirovina da nisam ni znao da je čojek živ i da nisam pročito ni jednu njegovu knjigu do kraja. Stojim tako u redu i vidim onog malog s Nove TV...Hervatina kako intervjuira neke ljude koji su dobili autogram. Mislim si "jebote, što ako me pita nešto o Alkemičaru ili nekoj drugoj knjizi", osječo sam se ko na satovima hrvatskog kad nisam pročito lektiru...a to je bilo uvijek. Reko, opet ću morat improvizirat. Al , na sreću otišo je on prije nego sam ja došo na red, što je i normalno jer je prije mene bilo , ispravite me ako griješim, 16 milijardi ljudi i još 6 ljudi.

I sad tako, dok se red pomicao kao kazaljka bijelog sata na zelenom zidu a ptice su cijukale na nebu i lahor je draškao lišće...fak , zabrijo sam, a ne ide mi ...
Da se vratimo na temu, stojim u redu i kako i gledam projekciju sa nekim intervjuom Coelha od prije i reklamama njegovih knjiga i kontam: šta sad da mu kažem kad dođem na red, vidim svi se rukuju, neke glupače koje su dovoljno egoistične brbljaju nešto s njim pola sata dok ostali čekaju u redu i jebu im mater, jedna mi je izgledala ko da ga pita "Oprostite , gospodine, možete li mi reći di je tu autobusni kolodor?", sva nešto lamata rukama...bože sačuvaj...
Reko, ja kad dođem na red, uletit ću sa "Pa đeeee si jarane, nisam te vidio sto godina, šta ima, oćemo na pivu..."

Onda me opet uvati paranoja: šta ako me on pita koja mi je najdraža knjiga... al dosjetio sam se, reći ću: "well, I kinda like them all" kao što se Michael Bolton izvuko u "Office Spaceu".

Na ekranu prikazuju i dalje njegove knjige i neke tekstove kratke uz svaku, uz Alkemičara ono "Ako nešto stvarno želiš , sve na svijetu se uroti da to i dobiješ".. itd... i onda najednom na ekranu super naslov "Vodič za ratnika svijetlosti". Reko, maderfaker, kako to dobro zvuči. Meni inače sve što počinje sa Vodić zvuči dobro, alo ovo Ratnik svijetlosti mi je super... reko jebemu, moram naci neko skraceno izdanje toga da stignem procitat u jednoj veceri, inače opet neću pročitat do kraja.

KOnačno sam došo na red, reko "Hello, good evening", a on će šeretski "Haaaaj"... i potpiše on to ko pravi, kaže "thanx for your presence here", a meni odma u glavi nešto kao "web presence", al potisnem to brzo i reko "Thank you, it was honor to meet you" (nisam bio baš siguran da koristim prava glagolska vremena,al reko, ko ga jebe, ni on nema pojma), a on sav se nešto zbunio pa kaže "my, my..." , kao njemu je čast... reko jebemu Coelho, da je skuliraj, šta sad ti očeš reć? da je tebi čast što si mene upozno? pa mislim, fala, brate, al ja sam anonimus, a k tomu još i sirovina...


I tako, danas sam kupio alkemičara, pa ću ga i proćitat, kad su ga već sve klinke od 16 proćitale, pa može valjda i sirovina.

Ajte , bok, čujemo se!

petak, 28.10.2005., 21:55

star trek (nova epizoda)

arčer: jebem ti , napadaju nas klingonci... šta ćemo sad?

trip: paaaaaa, gledajte, slušajte, ja mislim da bi trebalo proucit bazu podtaka, onu našu mysql bazu, dobra je, a jeftina , i vidit, jeli kako oni ratuju, jel se dobro tuku i to ...

t'pal: aj ne seri, nema vrimena za to, e, ča san tila reć, triba ih sve pobit i gotovo!

arčer: ne znam, jebem ti, šta će reč starflit ako ji poubijamo.

t'pal: a reč će fala van lipa, to smo i tili, e!

trip: vidi, vamo piše da su oni zajebani, neće ti tek tako pod nož, to namjerno neće da umre kad pucaš u njega, gleda te u oči i neće da umre, namjerno neće!

arčer: jebem ti, a šta ako oni nas isto tako oće...

hoshi: hihi, vidi onog frajera s treće godine, kaj to ima na glavi? kuharsku kapu? a u ruci ima kuhaču?.. joj, raspuknuću se!!!

t'pol: gglupa si, on je cool...

arčer: e, jebem ti, nemojte sad surfat po internetu, nije taj adsl đabe, nemam đabe ni u stare babe...

trip: alo, ne bi htio smetati, al klingonci nas zovu preko Skypa.

arčer: jebem ti, alo, alo, dobar dan... kako je?

klingonci: argkčk klir gon gar suk mi gra mo fon...kraaaaaaa

arčer: a jebem ti, koji je ovo jezik, hoshi, šta kaže ?

hoshi: hihi, kaže da mu je super naš sajt na internetu...

arčer: hvala vam, želite li primati newsletter s najnovojim informacijama ?

klingonci: krr gram sr đon lok SPAM brok gar SPAM

t'pal: pucaj, ča čekaš, vidiš da su popizdili...nisi trebo spominjat newsletter...

arčer: alo, nemojte napadat, ja sam se samo šalio, ionako nam ne radi newsletter, prebacujemo s php-a na .NET pa nam sad nešta ne radi, jebem ti

trip: da, i ovaj linux nešto šteka na glavnom kompjuteru, nema dosta RAMA, reko sam ja da treba 300 mega-tera-kilo-mega -tera-tera bajta, a onaj mali iz HG spota stavio samo jednu Gigu...

arčer: dobro, ajte vi zdravo, idemo mi sad dalje, čučemo se mejlom... ajde bok, bok...živiiliii, adioooo...

t'pol: kapetane, moj kapetane, okreču se, odoše... pobjedili smo..

trip: uraaaaaaaaaaaa, za mnom drugovi, idemo u holodek igrat Unreala..

svi: jeeeeeeee, idemoooo, yuhuuuuuuu!

t'pol: ajd ja ću podić server

arčer: ajd, jebem ti

t'pol: evo ga, počelo...

trip: ko me ubio, ko me ubio, arčer, jesi me ti ubio, nisi? t'pol, ti si? meni je nadimak Death, da to sam ja, ko me ubio?

hoshi: ej, ja ću ugasit life support, šteka nam Unril Turnament.

arčer: dobro, jebem ti , samo tiše malo, ne mogu se skoncentrirat.

nakon 20 minuta svi pocrkaju zbog nedostatka kisika u zraku ... i tako su živjeli sretno sve do smrti koja je bila upravo tada.